Elizabeta Gojan, ugledna novinarka i prepoznatljivo lice hrvatske javnosti, poznata je po svojoj britkosti, hrabrosti i profesionalnoj predanosti. No, iza kamera i izvan pozornice, Elizabeta ima još jednu važnu životnu ulogu – onu samohrane majke blizanaca. U ovom iskrenom razgovoru podijelila je s nama izazove, male pobjede i snagu zajedništva koji oblikuju njezinu svakodnevicu.
Sama, ali ne i sama: podrška kao temelj opstanka
“Počela sam raditi kad su moji blizanci imali samo šest mjeseci. Bila sam sama, ali ne i posve sama – bez pomoći mojih roditelja jednostavno ne bih uspjela“, kaže Elizabeta. Iako je imala mogućnost rada na pola radnog vremena, u novinarstvu to, zapravo, nije opcija. Upravo zato naglašava koliko joj je važna bila podrška obitelji – i majke i oca – u tim ključnim trenucima. ”Briga o dvoje male djece istodobno je posao koji traje 24 sata na dan”, dodaje.
“Zvuči kao fraza, ali svaka svakodnevna situacija, svaki dan koji prođe bez drame jedna su mala pobjeda”, kaže nam Elizabeta. Biti samohrani roditelj znači živjeti bez pauze, ali i otkrivati male trenutke radosti – prve riječi, zajednički obroci, pogled pun povjerenja. Svaki takav trenutak nosi snagu i podsjetnik da se trud isplati. Premda su ih okruživale većinom dvoroditeljske obitelji, Elizabeta nije osjećala da su išta manje “cjeloviti”. “Moji prijatelji nikada nas nisu gledali drugačije. Nakon smrti mojih roditelja uvijek je bilo onih koji su uskočili kada je trebalo.” Taj osjećaj pripadanja i nenametljive podrške bio je dragocjen iako nije dolazio iz mreže drugih samohranih roditelja.
Javnost bez predrasuda – ili barem tišine
Na pitanje o pritiscima zbog statusa javne osobe i samohrane majke, odgovara bez oklijevanja: “Nikad nisam osjećala poseban pritisak. Možda se ljudi nisu usudili postavljati pitanja ili su zaista bili tolerantni. Možda je društvo zaista postalo otvorenije.” Elizabeta nam iskreno priznaje: “Nisam imala strategiju. Sve je išlo stihijski.” Ipak, imala je pomoć – i obiteljsku i profesionalnu. Tijekom godina pomagale su joj i dvije djevojke, “dadilje”, koje su joj bile golema podrška. S jednom od njih i danas je bliska. No, svjesna je, kako ističe, da takva pomoć nije dostupna svima.
Iskustvo koje daje glas drugima
Elizabeta je oduvijek otvoreno govorila o svojem životu jer vjeruje da borba roditelja nije vezana uz to imaju li partnera ili ga nemaju. “Svi roditelji imaju istu borbu – odgojiti dijete s ljubavlju, integritetom i snagom”, kaže. Kao mnoge majke, u majčinstvu je otkrila snagu za koju nije znala da je posjeduje. “Nitko vam ne kaže koliko je teško imati djecu i odgajati ih. A kad pogledam svoje sinove, mirna sam i sretna. Prenijela sam im ono što su mene naučili moji roditelji – vrijednosti, moral, ispravnost.” Za one koje se osjećaju same ili preopterećene, Elizabeta ne nudi gotove recepte, nego autentično ohrabrenje: “Život je stalna borba, ali vrijeme, čak i kad je teško, proleti. Zato uživajte u svakom trenutku.” Citira i svoj omiljeni aforizam: “Katkada prilika postaje neprilika, trijumf zamka, a poraz buduća pobjeda”.
Elizabeta je podijelila mišljenje i o institucionalnim nedostacima: “Samohranost je moj izbor – nisam bila u braku, ali otac djece nikada nije sudjelovao u njihovu životu. Kad sam dobila otkaz, i to skrivljeni, nisam imala pravo ni na kakvu pomoć. To ne bi smjelo biti moguće u sustavu koji želi biti pravedan.”
Dom kao prostor ljubavi, a ne forme
Elizabetina priča potvrđuje ono što mnogi znaju, ali rijetko izgovaraju: snažna obitelj ne određuje se brojem roditelja, nego količinom ljubavi, posvećenosti i međusobnog poštovanja. I zato njezina svakodnevica, iako ponekad izazovna, u sebi nosi ljepotu i snagu koja nadahnjuje.
TRI STVARI KOJE MOŽETE UČINITI DANAS
- Priznajte da vam treba podrška – i tražite je. Nitko ne mora sve sam. Pomoć ne umanjuje vašu snagu, već je potvrđuje.
- Slavite male pobjede. Dan bez drame, zajednički obrok ili osmijeh prije spavanja – to su trenuci koji grade osjećaj uspjeha.
- Ostanite autentični. Nema univerzalnog recepta za roditeljstvo. Budite ono što jeste – s ljubavlju, poštenjem i vlastitim ritmom.
