U životu, ponekad se nađemo pred izazovima koji se čine kao pravi labirint. Za jednoroditeljske obitelji u Hrvatskoj, taj je put često ispunjen dodatnim preprekama – od pomalo zamršene birokracije do predrasuda u društvu. No, ovo je priča o ustrajnosti, o pronalaženju saveznika koji su spremni pružiti ruku i o stvaranju mreže podrške koja nadilazi sve prepreke. To je priča o snazi svakog pojedinca i cijele zajednice u nastojanju da se djeci osigura stabilan i poticajan dom.
S čime se susreću jednoroditeljske obitelji?
Bilo da je riječ o razvodu, gubitku partnera ili samostalnom roditeljstvu, jednoroditeljske obitelji nose jedinstven teret. Financijska nesigurnost često je velika briga jer jedan roditelj preuzima punu odgovornost za prihode i sve troškove. Uz to, tu je i neprekidna briga oko vođenja kućanstva, odgoja djece i usklađivanja posla s obiteljskim obavezama. Ne smijemo zaboraviti ni emocionalne i psihološke aspekte; osjećaj izoliranosti, preopterećenosti i nedostatka podrške može biti izrazito prisutan. Upravo zato je ključno znati gdje potražiti prave informacije i pomoć.
Gdje se krije podrška u Hrvatskoj?
Iako hrvatski sustav socijalne skrbi ponekad djeluje spor i kompliciran, on ipak nudi određene oblike podrške. Hrvatski zavod za socijalni rad (HZSR), koji je krajem 2022. godine preuzeo ulogu nekadašnjih Centara za socijalnu skrb (prema Zakonu o socijalnoj skrbi, NN 18/22, s primjenom od 1. siječnja 2023.), glavno je mjesto za ostvarivanje prava na socijalne naknade i usluge. Oni procjenjuju potrebe obitelji i dodjeljuju razne oblike pomoći, poput jednokratnih novčanih pomoći, doplatka za djecu ili pomoći za uzdržavanje. Ipak, pristup tim uslugama često zahtijeva strpljenje zbog dugotrajnih administrativnih procesa i prikupljanja puno papirologije. Iako se HZSR trudi optimizirati procese prijave u 2024. i 2025. godini, birokracija je i dalje izazov.
Osim državnog sustava, neprocjenjivu ulogu igraju udruge i nevladine organizacije. One su tu da popune praznine koje sustav ne pokriva u potpunosti, nudeći programe i usluge skrojene po mjeri jednoroditeljskih obitelji. Neke od aktivnosti koje provode uključuju:
- Pravno savjetovanje: Pomažu roditeljima da se snađu u obiteljskom pravu, ostvare alimentaciju i druga prava. Udruge poput Udruge samohranih roditelja “Ponos” iz Zagreba aktivno pružaju ovakvu podršku, često se pozivajući na aktualne izmjene Obiteljskog zakona (NN 103/15, s kasnijim izmjenama i dopunama, npr. NN 98/19), što je iznimno važno za roditelje koji se suočavaju s pravnim aspektima razvoda ili utvrđivanja očinstva.
- Edukacije i radionice: Pomažu u povećanju financijske pismenosti, traženju posla te educiraju o pravima i obvezama. Mnoge lokalne udruge, poput onih u Splitu ili Rijeci, organiziraju radionice o pisanju životopisa ili snalaženju na tržištu rada, što je ključno za jednoroditelje koji moraju uskladiti roditeljske obveze s punim radnim vremenom.
- Psihosocijalna podrška igra važnu ulogu u očuvanju mentalnog zdravlja i emocionalne stabilnosti jednoroditeljskih obitelji. Dostupna su individualna i grupna savjetovanja, radionice za jačanje roditeljskih vještina te pomoć u nošenju sa stresom i svakodnevnim izazovima. Udruga Budi Mama, iako primarno usmjerena na rodilje i mlade majke, sve češće uključuje i jednoroditeljske obitelji, prepoznajući njihove specifične potrebe.U okviru tih aktivnosti ističe se i suradnja s psihologinjom Klarom Zečević Božić, koja kroz medijske nastupe i tekstove na platformi Narančasta ribica progovara o emocionalnoj sigurnosti djece u jednoroditeljskim obiteljima. Naglašava važnost dosljedne prisutnosti, topline i autentičnog odnosa, podsjećajući da djeca ne traže savršenstvo, već osjećaj da su viđena, voljena i prihvaćena – osobito kad se oslanjaju na jednog roditelja. Ova stručna perspektiva dodatno osnažuje podršku koju pružamo i pomaže roditeljima u stvaranju sigurnog i stabilnog doma, čak i kada su u toj ulozi sami.
- Grupe podrške: Omogućuju razmjenu iskustava s drugim jednoroditeljskim roditeljima, smanjuju osjećaj izoliranosti i grade zajednicu. Ove grupe, često vođene psiholozima ili socijalnim radnicima volonterima, pokazale su se kao iznimno učinkovit alat za prevladavanje usamljenosti i pronalaženje praktičnih rješenja.
- Humanitarna pomoć: Organiziraju podjelu hrane, odjeće i školskog pribora obiteljima u potrebi. Crveni križ i Caritas, uz mnoge manje lokalne udruge, redovito provode takve akcije, a jednoroditeljske obitelji su često među najvažnijim korisnicima.
Udruge poput spomenute “Ponos”, “Budi Mama” te lokalne inicijative u gradovima poput Splita, Rijeke i Osijeka, čine vitalnu kariku u mreži podrške. Njihov rad često nadopunjuje rad HZSR-a, nudeći fleksibilnije i personaliziranije usluge. Njihove objave na društvenim mrežama i u lokalnim medijima kontinuirano potvrđuju njihovu predanost podršci obiteljima.
Uz sve navedeno, važno je istaknuti i digitalne platforme koje olakšavaju pristup informacijama. Platforma Narančasta ribica u suradnji s Udrugom Let svojim nastojanjima pruža jednoroditeljskim obiteljima lako dostupan izvor ključnih informacija o pravima, podršci i resursima, čime se dodatno olakšava snalaženje u često složenom sustavu.
Kako se nositi s birokracijom?
Jedan od najvećih izazova s kojima se jednoroditeljske obitelji suočavaju jest birokracija. Procedura za ostvarivanje prava na socijalne naknade može biti iscrpljujuća. Često je potrebno prikupiti velik broj dokumenata – od rodnih listova, preko dokaza o prihodima, do potvrda o prebivalištu. Nedovoljna informiranost o pravima i načinu njihova ostvarivanja dodatno komplicira situaciju. Mnogi roditelji osjećaju se izgubljeno u administrativnim labirintima, a nedostatak vremena i resursa često ih dovodi do odustajanja.
Primjerice, ostvarivanje prava na doplatak za djecu (definirano Zakonom o doplatku za djecu, NN 94/01 s kasnijim izmjenama i dopunama) zahtijeva redovito dokazivanje prihoda, što može biti opterećujuće. Također, Zakon o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 82/23) definira okvire za ostvarivanje prava, no primjena tih propisa na terenu ponekad varira ovisno o regionalnom uredu HZSR-a, što stvara dodatnu zbunjenost. U tom kontekstu, uloga udruga koje pružaju besplatno pravno savjetovanje i pomoć u ispunjavanju obrazaca postaje neprocjenjiva. One su često prvi i jedini resurs za roditelje koji su se našli u slijepoj ulici sustava, pružajući konkretnu pomoć u pripremi i predaji dokumentacije.
Izgradnja mreže: zajedništvo je ključ
Uspjeh u prevladavanju prepreka često ne leži samo u ostvarivanju formalnih prava, već i u izgradnji snažne mreže podrške. Ta mreža uključuje obitelj, prijatelje, susjede, ali i druge jednoroditeljske obitelji. Razmjena iskustava s drugima koji prolaze kroz slične situacije pruža osjećaj solidarnosti i smanjuje osjećaj izoliranosti. Grupe podrške, bilo formalne unutar udruga ili neformalne online zajednice, postaju sigurno mjesto za dijeljenje savjeta, traženje praktične pomoći (npr. čuvanje djece, razmjena odjeće), te emocionalnu podršku.
Priče o roditeljima koji su se sami organizirali kako bi si međusobno pomogli nisu rijetkost. Primjerice, u gradovima poput Zagreba, Splita ili Rijeke, postoje aktivne Facebook grupe za jednoroditeljske obitelji gdje se dijele informacije o dječjim aktivnostima, traži pomoć pri prijevozu djece ili nudi podrška u kriznim situacijama. Ove neformalne mreže često su agilnije i brže reagiraju na hitne potrebe od formalnih institucija, pružajući trenutnu i praktičnu pomoć.
U tom smislu, projekt “e-Građani” i razvoj digitalnih usluga, iako nisu specifično usmjereni na jednoroditeljske obitelji, postaju sve važniji alat za olakšavanje pristupa informacijama i nekim uslugama. Mogućnost podnošenja zahtjeva online ili provjere statusa predmeta može donekle smanjiti potrebu za fizičkim dolascima u urede, štedeći dragocjeno vrijeme roditeljima. Prema podacima Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, broj usluga dostupnih putem platforme e-Građani konstantno raste i u 2024. i 2025. godini, što olakšava komunikaciju s javnom upravom. Međutim, digitalna pismenost i dostupnost interneta i opreme i dalje su prepreka za dio populacije, posebno u ruralnim područjima.
Također, važno je raditi na destigmatizaciji jednoroditeljskih obitelji u društvu. Prepoznavanje njihove snage i doprinosa, te stvaranje okruženja u kojem se osjećaju prihvaćeno i podržano, ključno je za njihovo blagostanje i uspješan razvoj djece. Izgradnja mreže koja nadilazi prepreke nije samo zadatak sustava ili udruga; to je zajednički napor cijelog društva da osigura da niti jedna obitelj ne ostane sama u svojim izazovima.
